Prije svega što ćemo obraditi u ovom Uvodu za prepoznavanje, sakupljanje i upotrebu samoniklog bilja, važno je odmah istaći da onda kada se odlučimo na sakupljanje ljekovitog i jestivog divljeg bilja, trebamo znati u koje ćemo ga svrhe koristiti. Da li sakupljamo bilje za čajeve, ulja, meleme, tinkture ili pak za ishranu?
To radimo da bismo znali koje dijelove biljaka i koju količinu bilja trebamo sakupiti. U odnosu na to onda ćemo pristupiti sakupljanju na jednostavan, učinkovit, ali i odgovoran način.
Kada kažem odgovoran mislim na to da biljke koje beremo, u većoj ćemo srazmjeri također pokušati sačuvati i radi daljnjeg razvoja i rasta biljke na tom lokalitetu, pa tako dugogodišnjeg korištenja, ali i radi očuvanja ekosistema u kom se biljka nalazi, radi drugih biljaka u njenoj neposrednoj blizini i radi insekata, a posebno pčela koje se tim biljem hrane.
Prije akcije samog branja trebamo se informisati o biljkama koje sakupljamo, naučiti kako ih prepoznavati, saznati kada se beru, ali i gdje se zapravo, u kakvim područjima te biljke nalaze, da bi sama berba bila što učinkovitija.
I konačno trebamo se unaprijed pripremiti i za sušenje, pakovanje i preradu bilja koje sakupimo, kako bi svaki dio ovog dragocjenog prirodnog blaga bio što bolje iskorišten.
Sve to na najjednostavniji način obradićemo u narednim poglavljima.
S napomenom da u ovom Vodiču komuniciramo prema sakupljačima samoniklog bilja za vlastite potrebe, što u najvećoj mjeri ima veze sa količinom sakupljene herbe ili plodova, kako o tome najčešće razgovaramo.
PREPOZNAVANJE SAMONIKLOG BILJA
Danas se za prepoznavanje svakojakih stvari, pa tako i bilja koriste različite mobilne aplikacije. Takvu jednu aplikaciju i ja koristim kao ispomoć u identifikaciji pojedinih vrsta.
Ovakve aplikacije međutim ne smijemo uzeti kao stoprocentno tačne, već trebamo dobro razmotriti karakteristike biljke. Najčešće ćemo preko aplikacije doći do naziva potencijalno odgovarajuće biljke na latinskom jeziku, pa je onda potrebno uz pomoć pretraživača malo detaljnije osmotriti sličnosti, razlike i eventualne faktore rizika.
Međutim kako naša narodna medicina poznaje dovoljno već provjerenih biljaka, mi ćemo se takvima i baviti, a to su one koje su našem oku, ali i kućnoj apoteci već od ranije poznate.
Pored samog izgleda biljke, u šta uključujemo visinu biljke, izgled i raspored listova, te izgled cvata, bitno je poznavati i prirodno stanište biljke, dakle da li ćete je pronaći kraj planinskih izvora ili na osunčanim obroncima, na rubu šume i sl.
Neke biljke imaju i karakterističan miris, pa to može biti od pomoći, ali nikako se na to isključivo ne smijemo osloniti, iz razloga što se nos nakon nekog vremena na taj miris navikne, pa ga prestane identificirati. Takav slučaj imamo recimo kod sakupljanja srijemuša, koji kao i mnoge druge biljke ima svoje otrovne dvojnike, pa je potrebno uključiti dodatan oprez.
Ukoliko niste posve sigurni o kojoj se biljci radi, preporučujem da je ne dirate, pa čak ni ne mirišete, dok ne provjerite, najbolje pomoću fotografije.
Ponoviću da je bitno da znate za koju svrhu biljku sakupljate, da li vam je potreban list, cvijet, plod, korijen ili sjeme, da biste se mogli usredotočiti na obilježja biljke u toj datoj životnoj fazi, ali i da biste odredili kada biljku sakupljate, o čemu ćemo govoriti u narednom poglavlju.
Da bismo vam olakšali pretragu u PDF Vodiču koji možete skinuti na našoj stranici, za svaku odabranu biljku posebno smo istakli sva njena bitnašobilježja koja uključuju: opis biljke, njeno stanište, koji su njeni korisni dijelovi i za šta se upotrebljavaju, kada se biljka bere/sakuplja i na koji način.
SAKUPLJANJE SAMONIKLOG BILJA
Sada kada znate koju biljku tražite i radi kakve upotrebe, potrebno se za branje bilja i adekvatno pripremiti.
Prije svega treba pogledati kalendar branja. Tako ćemo najsigurnije znati da ćemo sakupiti onaj dio biljke koji nam je potreban.
U rano proljeće beru se pupoljci i izdanci, sakupljaju se kora i sokovi. List i cijele biljke beru se kad se na njima pojavi prvi pupoljak, jer tada sadrže najviše ljekovitih sastojaka. Cvjetovi se beru čim biljka počne cvjetati. Precvjetalo bilje gubi na ljekovitosti. Plodovi i sjemenje beru se kada su potpuno zreli, korijen se vadi u jesen.
Sve biljke uvijek sakupljamo po suhom vremenu. Ukoliko je padala kiša, sačekaćemo suh naredni dan. Također sačekaćemo i da se sa biljaka osuši jutarnja rosa. Biljke ipak berite prije najtoplijeg dijela dana, jer se tada već u njima počinju sakrivati razni insekti od vrućine, pa ne bude zgodno.
Biljke sakupljamo u papirne kese ili pletene korpe, kako ne bi povenule, što im se često desi u plastičnim vrećicama. Također na ovaj način pokoja bubica koju ste pokupili na bilju imaće priliku da izađe.
Sada kada ste izabrali pravi dan i spremili korpe i makaze i znate po šta idete krenimo u samu berbu.
Zelene dijelove biljaka berite makazama. Ovako ćete sakupiti samo onaj dio biljke koji želite, bez rizika da iščupate i korijen, na taj način uništili biste biljku, a vama je taj dio svakako nepotreban.
Primjerice, kada sakupljamo majčinu dušicu, koja je dugogodišnja grmolika biljčica, koja se primarno širi razvojem korijena, nećemo je čupati, već rezati makazama grančice dva reda listića iznad glavne grane.
Na ovaj način ostvarujemo više stvari:
- prije svega sakupljenu herbu nećemo dodatno čistiti od korijenja i zemlje, već je direktno možemo staviti sušiti ili odmah upotrebljavati
- a zatim daćemo biljci priliku da izbaci nove izdanke ispod mjesta reza. Ukoliko majčinu dušicu beremo u fazi listanja za začin, ovakvo obrezivanje može čak doprinijeti većem broju cvjetnih glavica u fazi cvatnje.
Zatim ćemo obratiti pažnju na to da sa jednog grma ne sakupljamo više od trećine herbe, da bi biljka ispunila svoju ulogu u sistemu ishrane, ali i da bi se pravilno osjemenila i tako ostala u nesmetanom životnom ciklusu. Ovo se odnosi na sakupljanje svih biljaka i divljih plodova.
ČUVANJE i UPOTREBA SAMONIKLOG BILJA
Došli smo kući sa svojim biljem i plodovima...
Ono što ćemo sušiti za čaj ubrali smo u malo većim količinama, ono što pretvaramo u macerate, tinkture i meleme u nešto manjim.
Kada smo se upoznavali sa načinima upotrebe biljke koju smo odlučili sakupljati, već smo vidjeli da li se biljka upotrebljava u svježem ili suhom stanju.
One biljke, poput kantariona koje stavljamo svježe u ulje, trebamo obraditi prve, da bismo maksimalno iskoristili njena ljekovita svojstva. Ili poput izdanaka i pupoljaka gloga kada od njega spravljamo alkoholnu tinkturu.
Biljke koje ćemo dati sušiti najprije ćemo istresti na bijeli čaršaf ili krpu, kako bi iz njega izašli eventualni zalutali insekti. Zatim ćemo ukloniti sve primjese ukoliko postoje, travke, komadiće zemlje i sl. i onda biljku staviti sušiti na papiru ili mrežastoj podlozi na tamnom, ali prozračnom mjestu.
Ovako će biljka osušiti brže, a sačuvaće boju i svoja ljekovita i aromatična svojstva.
Osušenu herbu najbolje je čuvati u dobro zatvorenim staklenim teglama s natpisom, na nekom tamnom mjestu. Najbolje je čuvati svaku biljku posebno, pa miješati u čajeve pri upotrebi. Tako ćete osigurati prisustvo željenog čaja ukoliko vam zatreba u ljekovite svrhe.
Za uljne macerate, od kojih se spravljaju biljni melemi, većinom se koristi suha herba. Tegla se napuni herbom, pa prelije nekim baznim uljem, često maslinovim, pa ostavi stajati 4-6 sedmica na osunčanom mjestu. Ulje se procijedi, pa stavi čuvati u staklene flašice na tamno mjesto. Ako sada od ovakvog ulja želimo napraviti njegujući melem za primjenu na koži, za njegu, ali i različite poremećaje kože, miješaćemo ga sa prirodnim pčelinjim voskom i dobiti najbolju prirodnu kremu. Za unutarnju upotrebu najbolje je praviti različite tinkture, tj. ljekovite koncentrate raznih biljaka.
Ukoliko ste pored ljekovitog sakupljali i jestivo divlje bilje, njega je najbolje konzumirati odmah dok ima najveću koncentraciju korisnih elemenata. možete ga pripremiti u nekom varivu, supi, uljevaku, omletu i sl. Neke od ovih biljaka daju se i zalediti (poput listova žare), daju se usoliti poput lista loze (listovi štavelja), od divljeg bilja možete napraviti uvijek zgodan pesto za tjesteninu i salate uz dodatak prženih oraha, nekog tvrdog sira i maslinovog ulja.
Sakupljene divlje plodove zgodno je odmah zalediti. Ovako ćete od njih napraviti još ukusnije džemove i marmelade.
Jestivo cvijeće možete ušećeriti, od raznog bilja i cvijeća (poput mente i zove) možete napraviti i osvježavajuće sokove i sirupe.
Potapanjem borovih izdanaka u med možete napraviti izvrstan sirup protiv kašlja...
Mogućnosti su neiscrpne, samo krenite...
Mi vam u našem Vodiču dajemo neke od osnovnih i nama najdražih primjera upotrebe samoniklih ljekovitih i jestivih biljaka, a vama želimo dugu i bogatu karijeru travoljupca.
I još...
PRIJE NO ŠTO KRENEŠ U BERBU ZNAJ:
šta ti treba (npr. čaj za poboljšanje probave)
šta sakupljaš (nanu/mentu)
kada sakupljaš (u cvatu, sredina ljeta)
gdje sakupljaš (kraj potoka)
kako sakupljaš (makazama režeš 15cm vrhova)
koliko sakupljaš (ne više od 30% biljaka koje pronađeš)
kako obrađuješ (sušiš na tamnom prozračnom mjestu)
kako čuvaš (u zatvorenoj tegli, na tamnom)
dodatne upotrebe (suhi list nane kao začin, svježa za
sok i sirup, može se zalediti u čokoladi za dekorisanje deserta,
sjajna je u koktelima, u sorbeu od jagode i limuna isl.)
da nanu posebno vole skakavci i pauci, pa
očekuj da ćeš ih sresti. Oni ipak najradije žive na donjim listovima
biljke, pa ih vjerovatno nećeš ponijeti kući.
pripremi sve za obradu (kod kuće spremi prostor gdje ćeš
biljke sušiti)
podijeli (nešto od sakupljenog bilja i napravljenih proizvoda sa
porodicom i prijateljima)
napravi si kalendar bilja koje želiš sakupiti (kako ti
nešto ne bi promaklo)
Comments